PRIČA O PRIČI, ŽELJI I TAJNI U KOJOJ ĆETE DOZNATI ODAKLE JE DOLETIO BIJELI ORAO I KAKVE ON VEZE IMA SA SLOVIMA I JEDNOM SASVIM OSOBNOM BAJKOM
Prevrćući slovne boje među ružičastim oblacima svojih misli, učinila sam od njih bijela orla koji slobodu nosi u kostima
Netko je virkao kroz moj prozor.
Ljetno je sunce tako sjalo da je zaslijepilo moje oči. Nisam ništa vidjela, ali znala sam da je to....
Poslije toga netko je svojim prstom pokušao brisati jesen s okna. Kiša je tako jako padala da se nije ništa vidjelo, ali znala sam da je to...
I ubrzo je nepoznat netko opet sa svojim prstom na mom prozoru. Smrznuti tragovi pahuljastih kristala na staklu pobrisali su moj obzor i jedva sam uspjela dokučiti da je to...
Visibabe, šafrani i jaglaci doneseni dahom proljetne šume zamaglile su moj vidik ..., ali ja sam znala da me opet prate njezine oči... Znala sam da je to Ona.
S tim osjećajem i spoznajom neopazice tijekom čitanja usnuh kad je noć spustila prve pramenove tame u moju sobu. A onda: tup! To mi je knjiga ispala iz ruku. Otvorila se, a iz nje su se rasula sva slova...
Sve pročitane priče uvrtložile se, raspale, nitko više nije bio siguran: glavni junaci postali su sporedni likovi, pejzaži su se pretakali jedan u drugi kao neodlučni akvareli, balerine su plesale u Mačkovim čizmama, Mačak je poljubio žabu, a dvorske dame u neuglednim haljetcima i neraščešljanih kosa borile su se sabljama protiv zmajeva ognjenih dok su vitezovi hvatali ribu iz drvenih čamaca nasred isušene kaljuže.
Tko će u ovoj zbrci napraviti reda?
Spuznula sam iz kreveta i oprezno i brižno počela skupljati slovo po slovo. U duhu začujem glazbu popularnog crtića i refren "Moraš skupit sve!" Ah, sve. Tih slova je toliko puno... a želim... želim... sastaviti ih SVE u jednu bajku. Sasvim novu. Slobodnu kao vjetar na rubu proljetne brezove šume. Ali nije lako. To su ptice od slova i nestrpljivosti punih samovoljnih boja.
Prevrćući slovne boje među ružičastim oblacima svojih misli, učinila sam od njih bijela orla koji slobodu nosi u kostima.... i znaš li što se tada dogodilo? Bijeli orao sletio je na ruke Želje, majke onih prstiju s mojih prozora, i pretvorio se u modričastu bajkorodilicu. Tu je i moja bajka. Čuvala sam je od vas kao tajnu.
Koje joj je ime? Ana Marija Vianneya.
Ja sam tajna!
Ako mi ne vjerujete, razgovarajte s gospodinom Googleom. Istina je.