Ovo je priča o jednoj djevojci i jednom psu. Ali i o svijetu u kojemu preživljavaju karakteri.
Sestra je morala na put. Zamolila me da njezina Bonyja, velikog krznenog bundaša rijetke landseer pasmine, vodim u šetnje dok se ona ne vrati.
Sestra je morala na put. Zamolila me da njezina Bonyja, velikog krznenog bundaša rijetke landseer pasmine, vodim u šetnje dok se ona ne vrati. Ozbiljno shvatih zadaću koju sam prihvatila s velikom odgovornošću i radošću. Moja je velika neostvarena želja bila i ostala imati irskog setera za kojeg, nažalost, nemam uvjete. Ako, dakle, niste znali kako landseer postaje irski seter, svakako pročitajte tekst do kraja.
Prvog jutra izvela sam svog irskog setera u dugu šetnju na Savski nasip tako da me jadan pas jedva pratio od umora koliko smo dugo hodali. Ta sigurno znate da irskom seteru trebaju duge šetnje! Bony nije razumio moju plemenitu nakanu. Vrativši se kući, izmoreno pseto zaspalo je u tren od umora do drugog jutra kada sam opet došla po njega kako bih ga izvela u šetnju. Danas ću ga šetati još dalje nego jučer. Učinit ću ga sretnim i pokazat ću mu koliko sam i sama sretna s njim!
Bony je, potpuno vjerujući zdravu razumu njegove šetačice, nekako i dopustio da ga se dovede na nasip. Međutim, čim je prepoznao jučerašnje okruženje, poludio je. Zaustavio se prednjim šapama i poput tvrdoglava magarca više ni makac. Nesvjestan svoje velike snage, povukao me odjednom jako odlučno krenuvši prema kući. Povodac sam jedva držala objema rukama dok me tako sigurno vodio po gradskim četvrtima za koje nisam ni znala da postoje, nepogrješivo se, šetajući sad on mene, usmjerivši prema sestrinu domu. Hodali smo tako brzo, a on je vukao tako snažno, da me počela hvatati slabost. Požalila sam što sam uopće izvela tu lijepu grdosiju u šetnju. Vrativši se kući, izmorena šetačica irskog setera zaspala je u tren od umora do trećeg jutra.
Ipak, odmorena, treće sam jutro došla ponovo po Bonyja, oboružana strpljenjem, novim snažnim povodcem i novim tenisicama, kako bih ga izvela u novu šetnju. Kad uđoh u sestrin stan, Bony prvo digne glavu, značajno me pogleda, a zatim spusti glavu na prednje šape uopće ne pokazujući nimalo interesa ni za kakve šetnje sa mnom.
Završili smo – ravnopravno. Jedan bod za njega, a drugi za mene. Tko bi pobijedio da sam ga izvela i treći put, nikada neću saznati.